Da li filtrirani vrhovi pipeta zaista sprečavaju unakrsnu kontaminaciju i aerosole?

U laboratoriji se redovno donose teške odluke kako bi se utvrdilo kako najbolje provesti kritične eksperimente i testiranja. Vremenom su se vrhovi pipeta prilagodili laboratorijama širom svijeta i pružili alate tako da tehničari i naučnici imaju mogućnost da obavljaju važna istraživanja. Ovo je posebno tačno jer se COVID-19 nastavlja širiti Sjedinjenim Američkim Državama. Epidemiolozi i virolozi rade danonoćno kako bi pronašli tretman za virus. Vrhovi pipeta sa filterom napravljeni od plastike koriste se za proučavanje virusa, a nekada glomazne, staklene pipete sada su elegantne i automatizovane. Trenutno se za izvođenje jednog testa na COVID-19 koristi ukupno 10 plastičnih vrhova pipeta, a većina vrhova koji se sada koriste ima filter u sebi koji bi trebao blokirati 100% aerosola i spriječiti unakrsnu kontaminaciju prilikom uzorkovanja. Ali koliko ovi znatno skuplji i ekološki skuplji vrhovi zaista koriste laboratorijama širom zemlje? Trebaju li laboratorije odlučiti da se odreknu filtera?

 

U zavisnosti od eksperimenta ili testa koji se provodi, laboratorije i istraživački centri će odabrati da koriste nefiltrirane ili filtrirane vrhove pipeta. Većina laboratorija koristi filtrirane vrhove jer vjeruju da će filteri spriječiti kontaminaciju uzorka svim aerosolima. Filteri se obično smatraju isplativim načinom za potpuno uklanjanje tragova zagađivača iz uzorka, ali nažalost to nije slučaj. Polietilenski filteri za vrhove pipeta ne sprječavaju kontaminaciju, već samo usporavaju širenje zagađivača.

 

U nedavnom članku Biotixa navodi se: „[riječ] barijera je pomalo pogrešan naziv za neke od ovih vrhova. Samo određeni vrhunski vrhovi pružaju pravu barijeru za brtvljenje. Većina filtera samo usporava ulazak tekućine u cijev pipete.“ Provedene su nezavisne studije koje su proučavale alternative filterima za vrhove i njihovu učinkovitost u usporedbi s vrhovima bez filtera. Članak objavljen u časopisu Journal of Applied Microbiology, London (1999.), proučavao je učinkovitost polietilenskih filtera za vrhove kada se umetnu u kraj konusnog otvora vrha pipete u usporedbi s vrhovima bez filtera. Od 2620 testova, 20% uzoraka pokazalo je kontaminaciju na vrhu pipete kada nije korišten filter, a 14% uzoraka je bilo unakrsno kontaminirano kada je korišten polietilenski (PE) filter za vrh (Slika 2). Studija je također otkrila da kada se radioaktivna tekućina ili plazmidna DNK pipetiraju bez filtera, kontaminacija cijevi pipete dogodila se unutar 100 pipetiranja. Ovo pokazuje da iako filtrirani vrhovi smanjuju količinu unakrsne kontaminacije s jednog vrha pipete na drugi, filteri ne zaustavljaju kontaminaciju u potpunosti.


Vrijeme objave: 24. avg. 2020.